POSLJEDNJI PLES: ANDREA LEKIC SE OPRAŠTA U SUBOTU

INTERVJU – Naša rukometašica, koja se penzioniše kao jedna od najboljih na svijetu, iskreno je govorila o svojim osjećajima.

preveo sa madjarskog google translate

Andrea Lekics je stigao do završne faze nevjerovatne karijere, odigravši svoju posljednju aktivnu utakmicu u ligaškoj utakmici protiv Alba Fehérvára. Menadžer je osamnaest godina igrao u Ligi prvaka, odnosno na najvišem nivou, 2013. godine je osvojio seriju i iste godine je izabran za najboljeg na svijetu, ali je i postavio historijske rekorde s Ferencvárosom. 2022. godine, u trideset četvrtoj godini, stigao je u Népliget, a u novembru 2023. godine, u utakmici protiv Lubina, ostvario je san o hiljadu golova u Ligi prvaka, što su do sada uspjela postići samo tri druga igrača, i nije pretjerano reći da je svoj mnogobrojni procvat doživio u našem klubu. U istoj sezoni je na domaćoj sceni nastupao s Fradijem, a u Ligi prvaka imao je treću najuspješniju sezonu u karijeri, postigavši ​​osamdeset i jedan gol. Prije nekoliko sedmica, u emotivnom videu je objavio povlačenje iz profesionalnog sporta, a sada je, povodom svog posljednjeg meča, govorio o svojim osjećajima, karijeri, najvažnijoj poruci, a i o tome šta bi rekao svom kolegi Simonu Petri, koji je sedamnaest godina mlađi od njega, prilikom odlaska.

Prije mjesec dana, kada ste to objavili, rekli ste da ste mirni u vezi svoje odluke, u vezi zatvaranja – kako ste sada?

Sada u meni vlada oluja. Mislim da je ova sedmica bila najkritičnija za mene. Teško je pronaći prave riječi, ali kao da mi milion uspomena pada na pamet, gledam fotografije, snimke mečeva i sve je jako teško.

Jeste li ikada zamišljali subotu navečer, kako će biti sići s terena nakon posljednjeg meča?

U šali sam rekao da sam se već unaprijed isplanirao. Ali nisam baš unaprijed planirao veče, samo sam želio da se “pustim”, da uživam u svakom trenutku svog posljednjeg meča ovdje, u ovoj dvorani, koji će zauvijek ostati definirajuća uspomena. Koja je vaša najjača uspomena u Fradi dresu? Radost kada smo stigli do FINAL4, taj osjećaj i naravno to ludo polufinale – to su uspomene koje definiraju, ali teško je odvojiti Fradijev dvostruki trio nakon 27 godina od toga. Kada se osvrnem na protekle tri godine, mogu biti zahvalan na toliko nezaboravnih trenutaka.

Mogu li ove uspomene biti među najznačajnijima u cijeloj vašoj karijeri?

Ako razmišljam o najvažnijim trenucima moje karijere, onda su naravno tu srebrna medalja sa Srbijom, pobjeda u Ligi prvaka, a također i kada sam izabran za najboljeg na svijetu. Ali postoje stvari koje vrijede više od trofeja, a imam mnogo uspomena koje nemaju medalje ili trofeje vezane za sebe. Samo osjećaj da sam imao priliku igrati pred najstrastvenijim navijačima i fantastičnim ljudima koje sam upoznao tokom karijere mnogo mi znači – to je najveća zlatna medalja u životu.

Gledajući unazad, sjećate li se šta ste očekivali od Fradija kada ste potpisali ugovor?

Da… Kada sam igrao protiv Fradija, uvijek sam se osjećao kao da idem u pakao – jer je atmosfera bila takva, i uvijek sam razmišljao kako bi bilo sjajno predstavljati ovaj klub. Odrasli smo u Srbiji i voljeli smo igrati pred tako ludim navijačima. S druge strane, bio je to ogroman izazov za mene da se ponovo dokažem nakon teške godine, prije svega, i da pokažem da sam bio dobar izbor. Ja sam sebi najveći konkurent, očekujem od sebe da uvijek pokažem sve od sebe, ali gledajući unatrag mogu reći da sam smiren jer sam zaista dao sve od sebe.

Šta ste ovdje pronašli što vam je pomoglo da se vratite u vrhunsku formu?

Doživio sam atmosferu na prvoj trening utakmici i osjetio sam da moram ponovo pokazati sebi, ono što imam, ali svaki sportista zna da se nije lako vratiti nakon povreda. Osjetio sam da je ovo ovdje zajednica, gdje svi rade jedni za druge. Ono što mi pada na pamet kada pomislim na Fradija je emocija i strast, i osjetio sam da ovdje zaista cijene kada neko iskreno predstavlja boje kluba – bez obzira na rezultat.

Oduvijek si igrao u najvećim klubovima. Možeš li tada zamisliti da ćeš jednog dana igrati u Fradijevom dresu?

Sport je nepredvidiv, gdje se situacija mijenja iz godine u godinu. Ali kada me je Fradi kontaktirao, odmah sam pristao. Bio sam uzbuđen zbog prilike da se vratim u Mađarsku i grad koji ne mogu ni opisati koliko volim. Bila je to jedna od najboljih odluka u mom životu.

Šta je bilo najteže kod Fradija na što si se morao naviknuti?

Za mene je najteže bilo kada smo morali stajati pred navijačima nakon izgubljene utakmice, a zatim ići u svlačionicu, a da im nismo mogli vratiti nešto od onoga što smo od njih dobili. To su vjerovatno bili najteži trenuci – nemogućnost da slavimo s njima.

Postoji li trenutak koji se ističe u tvojoj karijeri?

Ne bih rekao trenutak, ali igranje za reprezentaciju je emocionalno iskustvo na drugom nivou. Također, ono što zaista “nosim sa sobom” su mnogi ljudi koje sam upoznao. Karijera svakog sportiste u nekom trenutku završava, a godinama kasnije pamte ih se ne po trofejima, već po tome kakva je osoba bila. Sport nam je pružio toliko nezaboravnih trenutaka i divnih ljudi.

Na trećem ste mjestu liste strijelaca Lige prvaka svih vremena. Šta vam to znači?

Kunem se da nikada nisam krenuo s ovim, dovela me je do toga moja vjera u rad. Vjerujem da se ništa ne događa slučajno – dosljednost i naporan rad se isplate. Mislite li da će se naći neko ko će vas pobijediti? Naravno. Rekordi su tu da se ruše, a možda su dobri i za motiviranje igrača. Samo vam je potrebno zdravlje i dosljednost.

Koja je tajna vaše karijere, kako možete ostati na vrhu tako dugo?

U sportu je lako izgubiti samopouzdanje, a još teže ga povratiti. Ali uvijek sam sebe podsjećao šta znam, šta sam sposoban. I bio sam okružen dobrim ljudima, porodicom, prijateljima, koji su me uvijek podržavali, davali mi vjetar u leđa, vjerujem da se ništa u životu ne može postići sam.

Kada ste prvi put povjerovali da možete stići do vrha?

U drugoj godini u Krim Mercatoru. Prva godina je bila teška, ali onda sam prije drugog perioda treninga rekao: Dat ću sve od sebe. Ako ne uspijem, idem kući. Važno je da vas dom uvijek čeka, to obično kažem djeci koja se zbog sporta sele od kuće. Nakon toga sam počeo jako dobro igrati u Ligi prvaka, tada sam povjerovao da ovdje pripadam.

Jeste li već tada sanjali o trofejima ili ste samo vjerovali da ste dovoljno dobri za Ligu prvaka?

Oduvijek sam sanjao o trofejima. Ali prvo sam morao vjerovati da ću zauzeti svoje mjesto među najboljima. Onda je došao sljedeći cilj: jači tim, veći izazovi. Inspirišeš mnogo talenata, upoznaješ mnogo ljudi, razgovaraš s njima.

Šta im savjetuješ, ili na primjer šta bi rekao našem Simonu Petri, koji je sedamnaest godina mlađi od tebe i ima svijetao put pred sobom…

Tokom karijere sam učio od svih svojih saigrača, zbog čega preporučujem mladima da kradu poteze, gledaju i muške i ženske utakmice, uče od svih. I mislim da je najvažnija stvar ljubav – ako voliš ono što radiš, upornost dolazi s tim. U sportu nema pravog puta, postoje usponi i padovi, ali ako vjeruješ u to, dostići ćeš više mjesto od onog odakle si krenuo.

Šta će ti najviše nedostajati iz života sportiste?

Još ne znam. Mislim da postoji neka vrsta, rekao bih, zadovoljstva stvarima koje radiš, i kunem se, beskrajno sam zahvalan na putovanju koje sam imao.

Atmosfera svlačionice, svakodnevni trening, jesi li se oprostio od ovoga?

Gledao sam mnogo slika u proteklih nekoliko dana i naravno da sam uvijek plakao. Ali da, nedostajat će mi iskustva zajednice, zajednički rad, šale u svlačionici, putovanja. Život sportiste je teško, ali lijepo putovanje. Adrenalin koji doživite na terenu je neuporediv. To će mi zaista nedostajati. Šta god da uradite, ne možete to ponovo doživjeti, a sportisti bi trebali biti svjesni toga i zato bi trebali uživati ​​u svakoj sekundi provedenoj u dresu svog kluba, četrdeset puta dvadeset.

Siguran sam da imate planove za budućnost.

Da, imam planove. Želim se sada malo odmoriti, ali mi glava već radi. Volio bih ostati u rukometu, ali još ne znam tačno u kojoj ulozi. Trenutno ne kao trener, više s druge strane, ali volim i raditi s djecom, pa ćemo vidjeti. Ali nikad ne reci nikad.

Dakle, to je tajna, vjerovali ste u sebe i voljeli ono što radite.

Da, tako je. To je sve.

ANDREA LEKICS Mesto rođenja: Beograd Datum rođenja: 6. septembar 1987 Prethodni klubovi: ŽRK Bekament Bukovička Banja (2006-2007) RK Krim Mercator Ljubljana (2007-2011) Győri Audi ETO KC (2011-2013) ŽRK Vardar (2013-2018) CSM Bucuresti (2018-2020) WHC Budućnost BEMAX (2020-2021) RK Krim Mercator Ljubljana (2021-2022) FTC-Rail Cargo Hungaria (2022-2025) Glavna dostignuća: Osvajač Lige šampiona (2013.) Finalista Lige šampiona (2012, 2017, 2018, 2023) Šampion Slovenije (2008. 2009, 2010, 2011) Osvajač Kupa Slovenije (2008, 2009, 2010, 2011) Prvak Mađarske (2012, 2013, 2024) Osvajač Kupa Mađarske (2012, 2013, 2023, 2024, 2025) Prvak Makedonije (2014, 2015, 2016, 2017, 2018) Osvajač Kupa Makedonije (2014, 2015, 2016, 2017, 2018) Osvajač Kupa Rumunije (2019) Najbolji menadžer Evropskog prvenstva (2012) Najbolji rukometaš na svijetu (2013)

fradi.hu