HANDBALLFAST: “Ferencvaroš mi je ukazao poverenje i ja sam ga opravdalo na najbolji način

Osvajač i strelac više od 1000 golova u Ligi šampiona, vicešampion sveta sa reprezentacijom Srbije, najbolja rukometašica sveta 2013 po IHF, najbolji plejmejker EP 2012, jedan od najboljih plejmejkera u istoriji rukometa… Dostignuća Andree Lekić su beskrajna. Kapiten Ferencvaroša je prošle nedelje podigla još jedan trofej nakon što je njena ekipa izvela nevjerovatan povratak i pobijedila Győr u finalu Kupa Mađarske.

Nekoliko dana pre utakmice, dopisnik HandballFast.com se obratio Srpkinji i pitao o najvažnijim prekretnicama u njenoj bogatoj karijeri. Danas vam predstavljamo prvi deo jednosatnog razgovora, tokom kojeg je Lekic rekla:

— Kako je Skoplje zauvek osvojilo mesto u njenom srcu

— Zašto Ferencvarošu treba policijska pratnja na putu za Đer (i obrnuto)

— Koje karakteristike ona daje Dmitrievoj i Maslovoj?

— Zašto su pobjede jedan na jedan jedan od najjačih aduta ruskih superzvijezda, i mnogo više.

U Skoplju su nas navijači obožavali

—  Jednom ste rekli da ste tokom karijere stekli mnogo prijatnih uspomena, ali najtoplije su vezane za Skoplje. Koje vam je najdragocjenije sjećanje na pet godina provedenih u glavnom gradu Sjeverne Makedonije?

— Toplina ljudi i njihova ljubav prema rukometu. Takva velikodušnost i gostoprimstvo rijetko se može naći. Bili smo okruženi velikom ljubavlju na svakom koraku, od prodavnice do restorana, u svakom kutku grada i zemlje. Domaćini su nas jako srdačno dočekali, a pravi su rukometni fanatici. Iz Skoplja sam poneo nezaboravne utiske, zaista jedinstveno iskustvo za jednog sportistu.

—  Osim toga, Makedonci su prilično dobri u rukometu, što je takođe važno za igrača, zar ne?

— Makedonski navijači odlično razumeju rukomet. Kada je Vardar u pitanju, kontekst je veoma važan – bili smo prvi ženski klub sa velikim ambicijama posle Kometala, koji je bio prvi ( i do sada jedini – KK ) makedonski pobednik ženske Lige šampiona. Oni su bili pioniri “novog talasa” rukometa u Severnoj Makedoniji i bila nam je čast da idemo njihovim stopama.

Očekivanja su bila velika, budući da Makedonci i dalje neguju uspomenu na “Kometal”. Morali smo opravdati ulaganje u tim i ostvariti rezultate zbog kojih smo potpisani. Ogromno žaljenje zbog neuspjeha u finalu Lige prvaka nije nestalo, a da sam mogao nešto promijeniti u karijeri, to bi sigurno bile posljednje sekunde u “fajnal-foru” sa Vardarom ( 2017. i 2018. Vardar  je dvije godine  zaredom izgubio od Győra  u finalu Lige prvaka  u produžecima – BK sa jednim golom ).

Otprilike tih godina, muški tim Vardara je dva puta osvojio Ligu šampiona, bili smo svedoci toga, teško da se rečima može opisati ludilo koje se dešavalo u Skoplju i ostatku zemlje.

—  Da li su navijači Vardara najvatreniji za koje ste ikada nastupali?

– Zaista su veoma vruće. Nešto slično sam doživio prije dvije godine u Budimpešti, kada je Ferencvaroš prvi put stigao do final-fora Lige prvaka. Naši fanovi su tada na mene ostavili neizbrisiv utisak. Po rukometnom fanatizmu i lojalnosti klubu isti su kao navijači Vardara.

Svi koji su bili na tom Fajnal-foru mogli su osjetiti nevjerovatnu atmosferu na tribinama, Ferencvaroš je imao najveću bazu navijača, a naši navijači su bili najglasniji. Ipak, i dalje ostajemo ekipa sa najvećom posjećenošću na domaćim utakmicama u Ligi prvaka.

—  Ovo vam je treća sezona u Budimpešti. Za to vrijeme tim je povratio titulu prvaka Mađarske, osvojio domaći dubl nakon duže pauze, a Ferencvaroš je stigao i do finala Lige prvaka. Koliko ste zadovoljni onim što ste postigli? Da li je prelazak u  Ferencvaroš bio dobar potez?

– Veoma sam zadovoljan ovom odlukom. Transfer je ostvaren u veoma teškoj, možda čak i prekretnici u mojoj karijeri, nakon teške, razočaravajuće sezone u Krimu. Sa ekipom iz Ljubljane smo se plasirali u četvrtfinale Lige šampiona, što je bio njihov najveći uspeh u poslednjih nekoliko godina, ali sam imao pomešana osećanja jer je to bila veoma teška sezona za mene. Vratio sam se na teren nakon oporavka od razorne povrede – pokidane Ahilove tetive – i moja karijera je bila na raskrsnici.

Pitanje je bilo da li da završim rukomet ili da nastavim? Ferencvaroš mi je ukazao povjerenje i ja sam ga opravdao na najbolji mogući način. Ovo što smo do sada postigli je vjerovatno najveći uspjeh u istoriji kluba. Posle 27 godina postignut je zlatni duplikat, to je neopisiv osećaj. Pored toga, tim je po prvi put igrao na final-foru Lige šampiona. Rezultati govore sami za sebe.

Ulaznice za utakmicu sa Győrom su rasprodate nekoliko mjeseci prije utakmice

– Ferencvaroš je klub sa velikom tradicijom. Možete li opisati atmosferu uoči derbija sa Đerom? Kako se slave pobjede i šampionske titule, jeste li ikada doživjeli nešto posebno u takvim trenucima?

— Po mom mišljenju, utakmica sa Đerom je najvažniji derbi u ženskom evropskom rukometu po kvalitetu igre i po imenima igračica i po onome što ekipe iz godine u godinu pokazuju na terenu. Privilegija je biti uključen u to! Do sada imam pozitivan saldo pobeda i poraza u mečevima sa Đerom, i to me raduje.

Uoči derbija varnice bukvalno na svakom ćošku, a sve karte su rasprodate nekoliko mjeseci prije utakmice. Navijački sukobi se dešavaju stalno, gostujući timski autobus je uvek u pratnji policije, sve je veoma slično fudbalskim derbijima. Usred sukoba između navijača, timu su potrebne sigurnosne garancije. Incidenata do sada nije bilo, ali napeta uvertira unosi boju u atmosferu derbija. Ovo su utakmice kojima se svi raduju.

https://handballfast.com/news/86193-andrea-lekic-kakaia-razygryvaiushhaia-ne-mectala-igrat-v-odnoi-komande-s-viaxirevoi

—  Dakle, uprkos određenom riziku, gostujućim navijačima je dozvoljeno da dođu na derbi?

– Nema zabrane. Navijači gostujućeg tima uvijek popunjavaju svoj dodijeljeni dio do posljednjeg mjesta. Uvijek postoji potražnja za dodatnom kartom, ali je gotovo nemoguće dobiti.

—  Da li je kvota za broj ulaznica za gostujuće navijače fiksna?

— Ona se kreće oko 10-15% ukupnog kapaciteta hale, možda i 20%. Nemojte me vjerovati za riječ, ali ovo su približne brojke o kojima govorimo.

Final Four Lige šampiona je naš prioritet

—  Koliko ste zadovoljni tekućom sezonom u Ligi šampiona?

– Još jednom smo prekrojili klupsku istoriju, Ferencvaroš se nikada nije direktno plasirao u četvrtfinale turnira. Tokom vansezone ekipa je bila pojačana sa četiri odlična igrača, ali smo imali premalo vremena da se naviknemo jedni na druge. Novajlije su se uglavnom priključivale timu nakon Olimpijade, prije početka sezone imali smo minimalan broj treninga sa kompletnim timom, a različiti uvjeti igrača su bili sasvim očekivani. Uprkos tome, ušli smo u prvih osam.

–  Ferencvaroš  se ove sezone  dva puta sastao sa Metzom i oba puta izgubio. Koja je glavna snaga Francuskinja?

— Utakmice sa Metzom bile su za nas velika škola. Ono što ih izdvaja je njihov nevjerovatan sistem. Koja god rukometašica bila na terenu, ona zna svoju ulogu, a ekipa zaista izgleda sjajno. Snaga Metza je u njegovom timu, plus imaju fantastičan trenerski tandem koji predvode Emmanuel Mayonnad i njegova pomoćnica Ekaterina Andryushina, koju izuzetno poštujem.

—  Za šta je  Ferencvaroš sposoban? Ko je glavni favorit turnira?

— Očekuje nas Odense u četvrtfinalu, danski tim je favorit u obračunu sa Storhamarom u prvom kolu plej-ofa. U principu nema lakih protivnika u ovoj fazi, svaki tim je veoma težak protivnik.

Omiljeni #1? Teško je napraviti prognozu. “Mec” je dao ozbiljnu ponudu za pobedu u grupnoj fazi, ali tu su i “Gyor”, “Esbjerg”, te isti “Odense”, koji ove sezone pokazuje prelep rukomet. Nadam se da će Ferencvaroš doći do fajnal-fora – to je prioritetni cilj i siguran sam da ćemo uspjeti.

— Na nedavnoj utakmici Lige šampiona sa Storhamarom statističari su vam pripisali 6 asistencija, iako su mediji pisali da ste ih napravili čak 14! Molim te reci mi šta se zaista dogodilo te večeri.

“Žao mi je što naš sport konstantno zaostaje za košarkom, fudbalom, odbojkom i ostalim timskim sportovima koji imaju savršenu statistiku. Još uvijek nismo dostigli nivo na kojem možemo prenijeti tačnu sliku sa seta. Ne kažem da statistika igra ključnu ulogu, ali bilo bi lijepo da se barem osnovni elementi igre, poput dodavanja, uzmu u obzir precizno.

Što se tiče utakmice sa Norvežanima, istina je, napravio sam 14 dodavanja, ali tu se opet vraćamo na istu temu – na kom nivou je organizacija, da li postoji sistemsko rješenje, kakav potencijal ima rukomet da sve organizuje kako treba, kakvim finansijama raspolažemo, koliko ljudi je uključeno u prikupljanje statistike da bi se osigurala tačnost podataka…

— Ima li rješenja ?

— Voleo bih da se u rukometu, kao u košarci, na primer, uvede koeficijent korisnosti i da se napravi sistem koji bi omogućio da se ukupan doprinos igrača u određenoj utakmici digitalizuje. Znate kako kažu: u rukometu je jedino važno koliko golova postignete. Pitanje koje ste postavili o prijenosima rijetko se postavlja. MVP kola Lige šampiona verovatno nikada nije bio igrač koji je napravio najviše dodavanja, važno je samo koliko puta ste pogodili metu.

Nemoguće je zadržati Dmitrijevu samu, Maslova je dijamant

—  Od ove sezone saigračica vam je Darja Dmitrijeva, jedna od najboljih ruskih i evropskih rukometašica. Jeste li prijatelji van terena?

– Da, mi smo prijatelji. O Darijinom nastupu neću trošiti riječi, samo pogledajte njenu biografiju, puna je fenomenalnih postignuća. Daria je dosta toga donijela timu što se tiče kvaliteta, jedna je od najboljih igračica svijeta u igri jedan na jedan, jako ju je teško obuzdati, što jasno pokazuje njen rezultatski rekord. Klub je napravio pravi potez potpisivanjem ugovora, a ako Daria ostane duže, ona će postati vođa tima u godinama koje dolaze.

Kako sezona odmiče ekipa se osjeća sve bolje i bolje, raspored srijeda-subota i veliki broj utakmica ide nam u prilog da se što bolje uskladimo pred odlučujuće utakmice.

— Još jedna novajlija iz Rusije je Valerija Maslova. Kakav je utisak na vas ostavio desni bek?

– Valerija je, bez sumnje, jedan od najvećih dijamanata u rukometu. Ona je igračica koja iz godine u godinu stalno napreduje i igra sve važniju ulogu u vrhu evropskog rukometa. Ona ima veliki potencijal i u “fizičkom” smislu, ona je budućnost rukometa!

—  Kako tim komunicira van terena?

— Ispijanje kafe i zajednički ručak nakon treninga je ustaljena praksa. Provodimo dosta vremena zajedno i tako se rađa timski duh, a bez njega je jako teško nešto postići na samom terenu. Mnogo više vremena provodimo jedni sa drugima nego sa svojim porodicama. U početku se samo upoznajemo, ali ubrzo već znamo kako jedni druge dišu.

Vyakhireva je virtuoz sa loptom

—  Prije nekoliko sezona bili ste dio tima koji je prvi put stigao do  Fajnal fora  i borio se za trofej. U  finalu ste se sastali sa Kristiansandom, koji vas je bukvalno šokirao na početku meča –  do 10. minuta Norvežani su vodili 5:1. Ali postepeno ste se vratili igri i potpuno obnovili ravnotežu snaga.  Međutim, na kraju su ipak popustili. Kako se sećate tog finala?

– Potpuno ste u pravu, prvo smo bili u šoku. U tom finalu bila su samo tri igrača u našoj postavi, uključujući i mene, sa prethodnim iskustvom igranja na “fajnal foru”, a većina partnera je po prvi put osetila atmosferu završnog turnira. Vjerujte mi na riječ, nije slučajno što kažu da je “fajnal for” nešto sasvim drugo od prethodnog dijela Lige prvaka.

Dva meča u 24 sata, potpuno drugačiji nivo organizacije turnira, puno marketinških obaveza… Ovo je zaista fantastičan događaj i nije uvijek lako prilagoditi se onome što se dešava, odgovoriti na izazove. Sudim po sebi, dobro se sjećam svog prvog “fajnal fora”. Razumijem da je Kristiansand bio favorit za sve, ali stvarno mi je žao što smo izgubili.

Kako ste rekli, vjera u tim se vraćala iz minuta u minut. Nedostatak iskustva i nervoza su nas na kraju koštali titule, za šta mi je žao, jer sam siguran da je ekipa imala potencijal da postane šampion. Ovo je finale, dva najbolja tima na svijetu, šanse su uvijek 50/50.

—  Nemoguće je govoriti o  „Kristiansandu“, a ne spominjati Anu Vjahirevu.  Vas dvojica ste ostavili trag u tom finalu, i kao strijelci i kao asistenti.  Anna je postigla 6 golova i napravila 7 asistencija,  zaista fantastičan rezultat…

– Ona je virtuoz sa loptom, prava! Za Anu imam samo dvije riječi – briljantan igrač! Ima odličan pogled na teren i uvijek ima dvije mogućnosti: bacanje ili dodavanje. Kao što sam već rekao za Dariju, Ana je takođe majstor igre jedan na jedan, bukvalno je nemoguće zadržati je samu. Ovo je ruska škola rukometa, oni imaju praktično iste trikove, dovedene do savršenstva. Stoga je potrebna pomoć drugog igrača u odbrani;

—  Da li vam je ikada palo na pamet kako bi bilo sjajno igrati u istom timu sa njom?

– Naravno! Ova misao je verovatno pala na pamet svakom plejmaču. Vyakhireva zaista uživa u rukometu. Neko bi mogao pomisliti kako ona, tako mršava, može da se probije, odakle će snaga, ali to je optička varka – ona može sve.