
- 2017-12-20
- By 77
Andrea za SK: Igra ne dolazi pritiskom na dugme
Ne želi da se vraća u prošlost, već se raduje svemu što je čeka sa reprezentacijom u narednim godinama. Za Svetsko prvenstvo u Nemačkoj kaže da je pokazatelj da srpski ženski rukomet ima budućnost, ali da igra mora da se podigne na viši nivo da bi se došlo do uspeha za pamćenje.
Posle dve godine pauze, jedna od najboljih srpskih rukometašica Andrea Lekić vratila se u dres reprezentacije, a do samog početka planetarnog šampionata zbog njene povrede nije bilo sigurno da li će zaigrati. Reprezentacija Srbije je zauzela deveto mesto na svetu, pošto je poražena od Crne Gore u osmini finala, a u intervjuu za Sport Klub Andrea je pričala o tome, igrama u grupnoj fazi, svojim daljim planovima i stanju u svetu rukometa.
Zajedno sa još tri saigračice Katarinom Tomašević, Draganom Cvijić i Sanjom Damnjanović, Lekićeva je u martu 2015. godine donela odluku da neće igrati za Srbiju dok nacionalni tim vodi Saša Bošković. Kada je Bošković napustio klupu, na njegovo mesto stigla je Dragica Đurić, ali je ona odlučila da ne poziva pomenutu četvorku, da bi njihov povratak usledio tek kada je selektor postao Ljubomir Obradović. Iako ističe da bi volela da je njen tim bolje prošao na Svetskom prvenstvu, Andrea naglašava da je srećna zbog povratka u reprezentaciju.
„Generalno sam mnogo zadovoljna povratkom i pre svega srećna. Ne želim da ponavljam kao većina sportista, ali igrati za reprezentaciju je poseban osećaj, koji se ne meri ni sa čim. Volela bih da moj povratak u budućnosti bude obeležen dobrim rezultatatima, to bi dalo kompletnu sliku mog osećaja“.
Na pitanje da li želi da prokomentariše svoje dvogodišnje odsustvo iz nacionalnog tima, Lekićeva je rekla:
„Ne želim da se vraćam, to je prošlost, vreme je da ta priča bude zatvorena“.
U odsustvu Lekićeve, Tomaševićeve, Cvijićeve i Damnjanovićeve, srpske rukometašice doživele su debakl na planetarnom šampionatu 2015. godine od Holandije u osmini finala, a na Evropskom prvenstvu prošle godine su eliminisane u drugoj fazi. Ljubitelji rukometa kažu da se vidi da su njihov povratak i promena na klupi i te kako uticali na igru nacionalnog tima Srbije.
„Nije na nama da sudimo, već na onima koji gledaju i prate. Ono što mogu da kažem je da smo sve četiri veoma srećne što smo deo cele te rukometne armije, naše reprezentacije. U suštini mi je drago što se to poklopilo sa igrom, ali, naravno, ljudi nemaju previše strpljenja i očekuju rezultate odmah, samo je za sve potrebno vreme i to nije fraza“.
Andrea je potom nastavila priču o tek završenom Svetskom prvenstvu…
„Započele smo prvenstvo dobrim igrama, imale smo loš dan protiv Crne Gore, odigrale smo tako kako smo odigrale, izgubile smo, ali je evidentno da ova reprezentacija ima kvalitet. I sigurno nam to daje veru u budućnost srpskog rukometa jer poslednjih godina nemamo rezultate, tačnije od srebra 2013. Jeste naš cilj da rukomet opet živne, mislim da smo kadre za to i da ekipa ima kvalitet da u naredne tri-četiri godine ostvari rezultate za pamćenje“.
Srpske rukometašice su bile izuzetno zapažene u grupnoj fazi planetarnog šampionata, pošto su upisale tri pobede i dva remija, što im je donelo prvo mesto. Sa glavnim konkurentima u borbi za tu poziciju Holandijom i Nemačkom igrale su nerešeno, a iza sebe su ostavile i Južnu Koreju, Kamerun i Kinu. Lekićeva ističe da iskreno ne zna šta je glavni razlog dobrih igara u prvoj fazi takmičenja.
„Mislim da niko ne bi mogao da kaže šta je precizan razlog. Što se nas tiče, uželele smo se rukometa, a sa druge strane reprezentacija je dostigla potpunu zrelost. Daleko od toga da pričamo samo o nas četiri, tu su i devojke koje u poslednje tri-četiri godine imaju zapažene uloge u svojim klubovima, igraju ozbiljne evropske utakmice, to je sve donelo kvalitet reprezentaciji. Naš tim ima dovoljno igrača da se rotiraju obe postave, pa možemo da održimo visok nivo igre tokom svih 60 minuta. To je naš najveći kvalitet i ono na čemu treba da radimo narednih godina. Primetno je da sve vrhunske evropske ekipe imaju veliku rotaciju, a ono što je naš imperativ je što se pokazalo da smo imale ogromnu rotaciju na ovom prvenstvu i da je to donelo rezultate. Sad, treba kvalitet podići na viši nivo, imale smo deset dana rada sa novim trenerom, a ja sam se, s druge strane, priključila timu bez ijednog treninga, dan pred početak prvenstva“.
Ipak, posle veoma dobrih pet utakmica, usledila je jedna i te kako loša. Na put reprezentaciji Srbije stala je Crna Gora, koja je u osmini finala slavila 31:29. Crnogorke su mnogo bolje ušle u utakmicu, a iako su Lekićeva i saigračice uspele da se trgnu, svojim greškama su olakšale svojim rivalkama put do četvrtfinala u kojem su poražene od Francuskinja, novih svetskih šampionki.
„To je opet ono pitanje na koje bih ja odgovorila da na početku nismo odigrale odbranu na visokom nivou, kao na prethodnim utakmicama. Dozvolile smo mnogo šuteva spolja, koji su za nas u tom trenutku bili teško odbranjivi, tu smo bile mnogo ranjive. U drugom poluvremenu smo se vratile u igru, napad je mnogo bolje i tečnije funkcionisao, ali je to vraćanje u odbranu zakazalo jer su one odigrale izvrsno na brz centar, primile smo mnogo lakih golova. Tako je to u rukometu, kada primite veliki broj brzih golova i tako lakih, teško je vratiti se u igru. Žao mi je što smo na takav način izgubile. Osetila sam da se vraćamo u drugom poluvremenu, da su želja i borbenost bili na visokom nivou, ali branjenje brzog centra i kontranapada nije bilo onako kako je zamišljeno i na tome će morati mnogo da se radi jer danas je rukomet neverovatno brz i to će biti jedan od prioriteta u budućnosti“.
Lekićeva ocenjuje da je tek završeni šampionat bio izuzetno jak, a od svih reprezentacija izdvojila je Norvešku, čiju dominaciju je zaustavila Francuska. U velikom finalu u Hamburgu, Francuskinje su slavile sa 23:21 i osvojile drugu titulu šampionki sveta, prvu od 2003. godine.
„U suštini, kada pogledamo finale i polufinale, tu su manje-više igrale očekivane reprezentacije. Bilo je mnogo iznenađenja u grupnoj fazi, definitivno broj jedan mi je Norveška i njihova dominacija, koja je neobjašnjiva. Koliko god da ih gledam, a to činim već godinama, otkako sam u vrhunskom rukometu, mislim da nikada niko nije demonstrirao toliko moćan i brz rukomet kao one. Počevši od Katerine Lunde na golu do neverovatno brzih bekova i krila, pivotmena, kod njih ne postoji nijedan segment igre koji ne funkcioniše. Zaista igraju impresivno, bukvalno uteruju strah svojom igrom, a uz to su fizički najdominantnija ekipa i najspremnija. Uživanje ih je gledati“.
Tokom Svetskog prvenstva, Lekićeva je proslavila vredan jubilej, pošto je došla do broja od 100 utakmica u dresu nacionalnog tima.
„Rano sam debitovala za reprezentaciju, moje prve pripreme su bile sa Miletom Isakovićem, kada sam kao rezerva nastupajući za ORK Beograd dobila poziv. Nezaboravni su to trenuci karijere, i sada se sećam frke koja je nastala jer sam imala sat vremena da se spakujem za te pripreme, kada su stvarno neverovatna imena bila u reprezentaciji. Kao najmlađa sam dobila tu šansu, bilo je nekoliko povređenih igračica, pa se meni otvorila šansa da budem deo toga i sigurno je to jedan od trenutaka kada sam imala najveću tremu. 100 utakmica u dresu reprezentacije je veliki jubilej i mnogo lep broj, nisam ni bila svesna toga dok mi nisu rekli na samom prvenstvu. Ponosna sam“.
30-godišnja rukometašica kaže da se tačno seća kako se osećala kada je dobila prvi poziv da se priključi reprezentaciji.
„Niko ne razmišlja o tome, to je velika sreća i samo razmišljate šta se tada dešava. Dečja radost je najiskrenija radost, bilo je nezaboravno, a tada niko ni ne razmišlja koliko će još dugo igrati, samo da budeš što duže tu“.
Sada kada se vratila u reprezentaciju, ne želi da je ponovo napusti i ističe da veruje u njen kvalitet, ali da je jasno da igra mora da napreduje da bi se došlo do novih uspeha.
„Ne, ne planiram nikako da napustim reprezentaciju, daleko bilo. Moramo da budemo svesne svog kvaliteta, smatram da apsolutno možemo da pariramo svim vrhunskim ekipama, što smo i pokazale na ovom prvenstvu. Odigrale smo sve utakmice na visokom nivou, sem duela sa Holandijom, koja je osvojila treće mesto, a tada smo odigrale tako da smo mi izgubile bod, nisu ga one osvojile. Same utakmice sa tako jakim ekipama kakve su Koreja i Nemačka su pokazatelj da reprezentacija može mnogo. Svetsko prvenstvo jeste jedna vrsta kocke, a reprezentaciji treba rutina. Mi smo se tek priključile i treba nam vremena da se osetimo, ne ide to kao pritiskom na dugme, potrebno je vreme, ali i utakmice, pre svega. U martu nas čeka dvomeč sa Šveđankama, koje su igrale za bronzu, to su ozbiljni testovi i ozbiljan put za napredak reprezentacije“.
Lekićeva ističe da cela reprezentacija u ovom trenutku pred sobom ima jasan cilj, a to je da se razmišlja na duge staze, do Olimpijskih igara u Tokiju 2020.
„Iskreno, moje misli su usmerene apsolutno ka Tokiju, kao i cele reprezentacije. Svima je želja da budemo deo tog spektakla, a ono čega treba da budemo svesne je da će to vreme brzo proći, praktično proleteti i da moramo da damo svoj maksimum na svakom sledećem prvenstvu, posebno svetskom 2019. koje je ulaznica za kvalifikacije za Olimpijske igre“.
Odmah po završetku reprezentativnih obaveza, Andrea se vratila u Skoplje, gde je čekaju obaveze sa Vardarom. Poslednjih godina, makedonski klub je redovni učesnik završnice Lige šampiona, a najbliži trofeju bio je prošle sezone, kada je poražen od Đera u finalu posle produžetka. Srpska rukometašica veruje da je došao trenutak da posle rukometaša, i rukometašice Vardara stignu do krova Evrope. Lekićeva je, inače, bila šampionka ‘Starog kontinenta’ sa Đerom 2013. godine.
„Nama je svake godine napad na titulu u Ligi šampiona primaran cilj. Prošle godine smo nesrećno ostale bez trofeja posle produžetaka, a ono što će ove sezone biti još zahtevnije je to što su sve ekipe podigle nivo i pojačale se. Naravno, isti slučaj je i sa nama, ali će biti neizvesno i nemam nikakvu prognozu, sve će se odigrati u dva dana, kao i prošle sezone. Pored nas, Bukurešt, Rostov i Đer su ekipe koje imaju fenomenalne sastave, biće izazovno osvojiti titulu jer smatram da će se u završnici naći nikad kvalitetnije ekipe“.
Što se tiče Andreinih daljih planova, oni su vezani upravo za Vardar.
„Imam ugovor još godinu dana sa Vardarom, za sada sve ide onako kako bih samo poželela. Volela bih da moja karijera u ovom klubu bude krunisana titulom šampionki Evrope, kao i sve moje saigračice“.
Poslednjih nedelja sve je više vesti o odlasku najboljih rukometaša i rukometašica u Mađarsku, gde je Lekićeva sa velikim uspehom branila boje Đera od 2011. do 2013. godine. Andrea kaže da joj je Vardar prioritet u ovom trenutku, ali ostavlja prostor da će se situacija promeniti za godinu i po dana ili više vremena.
„Ne razmišljam o tome, ali jeste činjenica da je mađarska liga veoma kvalitetna i neizvesna, samo je isto tako evidentna i dominacija Đera kroz celu sezonu. Nisam razmišljala o tome, imam ugovor sa Vardarom, lepo i uspešno se osećam tamo, nije mi to padalo na pamet. Ali, u životu se držim toga da ‚nikad ne reci nikad‘, tako da za sada nemam takve planove, ali ne znam, sve je moguće“.
Posle rukometašica, rukometaše vrlo brzo očekuju reprezentativne obaveze, pošto je od 12. do 28. januara na programu Evropsko prvenstvo u Hrvatskoj. Reprezentacija Srbije će igrati u Splitu sa domaćinom, Islandom i Švedskom, a Lekićeva veruje u dobar rezultat za dobro srpskog rukometa.
„Biće im jako teško, otvaraju grupu sa Hrvatskom u Splitu. To će biti pre svega psihološka igra, želim im sreću i da naprave vrhunski rezultat jer samo to može doneti dobro našem rukometu. Teško je prognozirati muško prvenstvo, svih 16 ekipa je izuzetnog kvaliteta, nema autsajdera ni na jednoj utakmici, a Francuska sa svim rezultatima u poslednje vreme i Danska su nekako favoriti za najsjajnije odličje. U ženskom rukometu neke ekipe možemo i da okarakterišemo kao slabije, ali u muškom je konkurencija izuzetno jaka“, rekla je Andrea Lekić u intervjuu za Sport Klub.
Related Blogs

Andrea u izboru za najbolju postavu.
Treću godinu zaredom Evropska rukometna federacija uz pomoć navijača putem on-line glasanja, bira najbolju postavu ženske.
Read More
Novi kapiten Srbije – Andrea Lekić
Iako je stvarnu ulogu vodje nacionalnog tima imala već neko vreme, zvaničnu potvrdu dobila je od.
Read More