
“Danski UM, srpska KOLEKTIVNOST”
Rukomet-Ekskluziv.com uzeo najbolje i “sklopio” savršenu rukometašicu.
Genetski inžinjerig je u povoju. Nekolicina naučnika veruje da neće proći još mnogo vremena kada će kombinacijom gena moći da se napravi nadčovek. U iščekivanju naučnog rešenja Rukomet ekskluziv uz asistenciju srpske reprezentativke Andree Lekić napravio je foto robot savršene rukometašice, uzimajući u obzir igračice novijeg doba tj. one koje su bile aktivne i u XXI veku. Za tu imaginarnu igračicu nijedna odbrana na svetu ne bi imala rešenje. Njena igra bi predstavljala skup najboljih karakteristika rukometašica koje su do skora koračale ili još uvek koračaju po terenu 20×40 m.
Tako bi osam igračica moralo da daju neku od svojih karakteristika da bi se napravila nadrukometašica. Ona bi tako imala danski um, norvešku snagu, brazilsku brzinu, srpsku kolektivnost, francusku odbranu, crnogorski skok šut, korejski dribling, te mađarski šut sa zemlje!
SKOK ŠUT: Bojana Popović (Crna Gora)
Savršenoj rukometašici skok šut bi dala bek Bojana Popović. Ova rođena Nišlijka (20. novembar 1979) važi za jednu od najboljih rukometašica u istoriji svetskog rukometa. Rukomet je počela da trenira u tadašnjem niškom DIN-u a karijeru je pre godinu dana završila u podgoričkoj Budućnosti. Reprezentativni staž je počela u Jugoslaviji s kojom je osvojila bronzu na SP u Italiji 2001. Kratak „radni odnos“ ostvarila je i u Srbiji, dok je u penziju otišla iz nacionalnog tima Crne Gore, osvojivši srebro na Olimpijskim igrama u Londonu. Mnogo plodonosnija joj je bila klupska karijera a od brojnih trofeja izdvajaju se čak šest titula prvaka Evrope. Iako se radi o izuzetno kompletnom igraču ono što je bila jedna od njenih upečatljivih karakateristika jeste, pre svega, precizan, tehnički savršen i gotovo uvek pravovremeni skok šut iz kojeg je postizala najveći deo svojih golova. Pored brojnih individualnih priznanja mnogo puta je bila i najbolji strelac takmičenja, između ostalog, dva puta u danskom šampionatu, a tri puta u Ligi šampiona.
ODBRANA: Isabel Wendling (Francuska)
Ono što je Didier Dinart za francusku mušku reprezentaciju to je bila Isabel Wendling (30. januar 1971) za njenu žensku selekciju sve do 2010, kada je okačila patike o klin posle duge i plodonosne karijere. Igračica koja je godinama držala francusku defanzivu na najvišem nivou važi za jednu od najboljih rukometašica ove zemlje svih vremena. Sa njom kao jednom od predvodica Francuska je postala svetski viceprvak 1999. u Norveškoj i Danskojm svetski prvak četiri godine kasnije u Hrvatskoj te osvajač dve evropske bronze 2002. u Danskoj i 2006. u Švedskoj. Wendling nikada nije menjala klub budući da je od početka do kraja karijere igrala za Mec u kojem je i ponikla. Proglašena je za najboljeg pivotmena SP 2003, kao i najboljeg odbrambenog igrača na EP 2006. Iako je i u napadu bila važan šraf, igra u odbrani je ta koja ju je odvajala od gotovo svih igrača. Sa njom na trojci ili četvorci bekovi i pivotmeni protivničke ekipe su nebrojano puta bili nemoćni jer je osim ogromne snage i motivisanosti imala odličan osećaj za igru u defanzivi.
ŠUT SA ZEMLJE: Anita Görbicz (Mađarska)
Mađarica Anita Görbicz (13. maj 1983) je još jedno od velikih imena na svetskoj rukometnoj sceni. Najbolji svetski igrač 2005. u Izboru Svetske rukometne federacije (IHF) je po mišljenju mnogih i najbolja mađarska rukometašica svih vremena. S njom na čelu naš severni sused je osvojio četiri odličja – svetsko srebro (Hrvatska 2003) i bronzu (Rusija 2005) i dve evropske bronze (Mađarska 2004. i Srbija 2012). Poznata je i po tome što od početka karijere nije menjala klub. Ponikla je u Đeru za čiji je prvi tim debitovala 1998. Sve do danas je u ovom mađarskom klubu s kojim je nedavno osvojila prvi evropski trofej titulu prvaka Evrope. Prepoznatljiva je po razornom i preciznom šutu sa zemlje. Često je prava mora za golmane budući da ima fenomenalan zglob i neretko šalje golmana u jednu stranu a loptu u suprotnu. Specijalnost joj je šut ispod ruke koji se izuzetno teško brani.
ASISTENCIJE: Andrea Lekić (Srbija)
Kada bi bilo kog beka ili pivotmena pitali s kojim plejmejkerom im je milina da igraju nema sumnje da bi jedno od najčešćih imena bilo Andrea Lekić (6. septembar 1987). Srpska reprezentativka je ponikla u ORK Beogradu. Nakon nastupa za Radnički i Knjaz Miloš 2007. otišla je u pečalbu gde je izgradila briljantnu internacionalnu karijeru igrajući prvo za slovenački Krim, potom i za mađarski Đer iz kojeg je na kraju sezone otišla u makedonski Vardar. Sa Đerom je osvojila titulu prvaka Evrope, ali još uvek čeka na reprezentativnu medalju što ni malo ne može da pomuti njeno ogromno rukometno umeće. Od mnogih igrača odvaja je to što je maksimalno posvećena timu i što svoj ogroman individualan kvalitet maksimalno podređuje ostatku ekipe. Njene virtuozne asistencije iza glave na pivotmena ne brojano puta su podigle na noge čitave dvorane.
FINTA: Seong Ok Oh (Južna Koreja)
Pored već pomenute Isabel Wendling 2010. je još jedna velika rukometašica rekla poslednje zbogom aktivnom igranju. Reč je o Južnokorejanki Seong Ok Oh (10. oktobar 1972), igračici koja je dve decenije žarila i palila svetskom scenom. Vrsni srednji bek je bio jedan od najzaslužnijih za pet polufinala Olimpijskih igara Južne Koreje od 1992. do 2008.godine i čak četiri osvojene medalje u tom periodu (zlato u Barseloni 1992, srebra u Atlanti 1996. i Sidneju 2000. i bronza u Pekingu 2008). Kada se tome dodaju zlato na SP u 1995. u Austriji i Mađarskoj, bronza sa SP u Hrvatskoj 2003, te klupske i reprezentativne titule u Aziji, kojima se ne zna ni broj, dovoljno je da se stekne uvid u briljantnu karijeru ove Južnokorejanke. Iako je u penziju otišla bez trofeja klupskog prvaka Evrope, koji joj je nekoliko puta izmakao sa austrijskim Hipom, nema sumnje da je Oh bila mudri lider sa retko viđenim pregledom igre i neverovatnim rešenjima. Njena nepredviđena i neuhvatljiva finta u obe strane dovodila je do ludila odbrane mnogih klubova i reprezentacija i zbog toga je našla mesto u foto robotu savršene rukometašice.
BRZINA, EKSPLOZIVNOST I SKOČNOST: Aleksandra do Nasimento (Brazil)
Brazil, zemlja sambe i fudbala, iznedrila je i po koju vrhunsku rukometašicu. Jedna od njih, svakako najznačajnija, je Aleksandra do Nasimento (16. septembar 1981). O njenom igračkom umeću najbolje svedoči i to što je 2012. proglašena za najbolju svetsku rukometašicu u izboru IHF bez obzira na to što u svojoj dosadašnjoj karijeri sa Brazilom nije osvojila ni jednu medalju na nekom velikom takmičenju. Dugogodišnje desno krilo austrijskog Hipa ima vrhunske atletske karakteristike. Po brzini, eksplozivnosti i skočnosti nema joj ravne u Evropi.
SNAGA I IZDRŽLJIVOST: Heidi Loke (Norveška)
Sedam godina igra najbolje svetske ženske selekcije Norveške prosto ne može da se zamisli bez Heidi Loke (12. decembar 1982). Iako se radi o prvom rukometnom univerzalacu koji se na gotovo svakoj poziciji može odlično da odigra, na mestu pivotmena Loke je trenutno neprikosnovena. Izuzetne je snage i izdržljivosti. Celu utakmicu igra u najvišem ritmu i sa osmehom na licu prima ali i zadaje sve uobičajene udarce na meču. S njom kao pokretačkom snagom Norveška je osvojila šest medalja i to čak četiri zlatne (OI u Londonu 2012, SP u Brazilu 2011, EP u Makedoniji 2008. i EP u Danskoj i Norveškoj 2010), i po jednu srebrnu (EP u Srbiji 2012) i bronzanu (SP u Kini 2011). Loke ima i briljantnu klupsku karijeru. Pored mnogorojnih domaćih trofeja u Norveškoj i Mađarskoj sa Larvikom je 2011. postala prvak Evrope, a isti uspeh je ponovila sa Đerom 2013. Za najbolju svetsku rukometašicu u izboru IHF proglašena je 2011. Pored ovog ima još mnogo individualnih priznanja. Između ostalog bila je najbolji strelac Lige šampiona 2011, a birana je u idelane postave EP 2010, EP 2012. i OI 2012.
RUKOMETNA INTELIGENCIJA: Anja Andersen (Danska)
Sa svim prethodno navedenim performansama robotom savršene rukometašice bi rukovodio rukometni um Dankinje Anje Andersen (15. februar 1965). Ova kontroverzna igračica mnogo puta je u toku svoje, kako igrače, tako i trenerske karijere ustalasala svetsku rukometnu pozornicu pojedinim postupcima i izjavama. Iako je trn u oku mnogih niko ne može da joj ospori briljantan rukometni um. S njom kao igračem je krenula zlatna era danskog ženskog rukometa. S Anjom na parketu i Vilbekom na klupi od 1993. do 1997. osvojeno je čak šest medalja i to četiri zlatne (OI u Atlanti 1996, SP u Nemačkoj 1997, EP u Nemačkoj 1994. i EP u Danskoj 1996), i po jedna srebrna (SP u Norveškoj 1997) i bronzana (EP u Austriji i Mađarskoj 1995). U toku svoje plodonosne igračke karijere igrala je za čak devet klubova, a zbog problema sa srcem okončala je karijeru 2000, tri godine pošto je proglašena za najbolju svetsku igračicu u izboru IHF. Svoje rukometne ideje i inovacije, koje je i kao igrač prezentovala na terenu, nastavila je, kao trener, i da prenosi na druge. Iako kao igrač nikada nije osvojila titulu klupskog prvaka Evrope kao trener Slagelsea to joj je pošlo za rukom tri puta (2004, 2005. i 2007). Malu trenersku epizodu imala je i u Srbiji kada je naš nacionalni tim vodila kroz baraž mečeve za EP u Švedskoj. U dvomeču baraža bili smo bolji od tadašnjeg svetskog viceprvaka Rumunije, otišli smo u Švedsku, ali bez Anje Anderson. Sve u svemu po načinu igre i razmišljanja slavni danski bek je bio ispred svog vremena.
TEKST: Novo Bojičić